Zdravlje

PUNAŠNIJE MLADE ŽENE ŽIVE KRAĆE

Detalji

Objavljeno Petak, 16 Listopad 2009 19:05

Hitovi: 3459

Za svaki dodatni kilogram tjelesne mase koji dobijete nakon navršene 18. godine života šanse da zdravi dočekate starost opadaju za 5 posto.  Žene koje se udebljaju u ranim desetljećima zrelosti, u usporedbi s vitkim vršnjakinjama, smanjuju šansu da u dobrom zdravlju dožive starost.  

Više od 17.000 Amerikanki učestvovalo je u dugogodišnjoj studiji ( uključene su oko 50-te dok nisu navršile barem 70 godina ) tijekom koje su svake 2 godine dolazile na kontrolu zdravstvenog stanja, objavljeno je u British Medical Journalu (BMJ).  

Što su se žene više debljale to su bile manje šanse "zdravog života u starosti" - što znači da ne bi trebale imati ni jednu od 11 raširenih kroničnih bolesti ili značajnih mentalnih problema u dobi od 70 i više godina.  Od sudionica istraživanja koje su navršile 70 godina, njih 1.686 (9,8 posto) prošlo je kriterij zdrave starosti. Većina iz ove najzdravije grupe je održala stabilnu i umjerenu tjelesnu težinu, koju određuje indeks tjelesne mase (BMI).  Tri četvrtine ovih zdravih starica ili nikad nije pušilo ili je prestalo u srednjim godinama.  Nakon što su u obzir uzeli niz drugih faktora uočeno je da svako povišenje jedinice BMI indeksa tjelesne mase od početka studije dok su žene bile u 50-ima povezano s 12 posto manjom šansom da će dočekati zdravu starost.  Još je upečatljivi bio utjecaj dodatne kilaže koji se skuplja u ranoj zreloj dobi.

 Žene koje su s 18 godina bile deblje i do srednjih godina dobile dodatnih 10 kilograma ili više imale su 82 posto manje šansi da u starijoj dobi zadrže dobro zdravlje.  Ranija švedska studija, također objavljena u BMJ u veljači ukazala je da suvišni kilogrami koji još uvijek ne donose pretilost povisuju rizik od prerane smrti za jednu trećinu - jednako kao i pušenje 10 cigareta na dan.  Klinički pretili do 18 godine udvostručuju rizik od prerane smrti, a ako uz to i puše izgledi za život nakon 50-te se značajnije smanjuju.  T.T.30.09.2009.

Vezani tekst:

Menopauza - prehrana i zdravlja

Detalji

Objavljeno Četvrtak, 15 Listopad 2009 23:10

Hitovi: 5784

17.  listopad
Za mnoge žene menopauza i klimakterij, razdoblje u kojem prestaju mjesečnice i nastaju druge promjene u tijelu, predstavlja period kojeg se pribojavaju jer ga povezuju s valovima vrućine, debljanjem, depresijama i gubitkom seksualne želje. I samu predodžbu o ulasku u klimakterij one smatraju deprimirajućom. Međutim, to je prirodno prijelazno razdoblje koje nastupa na kraju reproduktivnog razdoblja žene. Većina žena ima malo ili nikakvih tegoba, a ako se i jave mogu se uspješno ublažiti.

U žena se oko 40-te godine smanjuje aktivnost jajnika i oni postupno potpuno prestaju s radom. U tijelu se snižava razina ženskih spolnih hormona (estrogena i progesterona), ne proizvode se jajne stanice. Kako se razine spolnih hormona snižavaju, tako nastupaju promjene u cijelom tijelu, posebice u reproduktivnom sustavu, a prestanak menstruacije najuočljivija je promjena.  

To je prirodno prijelazno razdoblje u životu žene koje nastupa na kraju njenog reproduktivnog razdoblja, a naziva se klimakterij. Dijeli se na premenopauzu, menopauzu i postmenopauzu. Izraz menopauza označava prestanak menstruacijskog krvarenja (mjesečnice).  Razdoblje klimakterija traje 4-5 godina, prosječno 2 godine prije posljednje mjesečnice i završava 2-3 godine nakon posljednje mjesečnice. Kod većine žena menopauza nastupa između 45 i 55 godina života, kod nekih nešto ranije, a kod nekih kasnije.

Obično se već nekoliko godina prije prestanka menstruacije, javljaju promjene i nepravilnosti u menstrualnom ciklusu – oni postaju kraći ili duži, krvarenja su jača ili slabija, a predmenstrualni simptomi mogu biti jači ili slabiji nego prije – sve dok menstruacija u potpunosti ne prestane.

Mogu se pojaviti i određeni simptomi kao rezultat sniženih vrijednosti spolnih hormona, a ako se jave to mogu biti: nastupi vrućine koji traju nekoliko minuta – iznenadno crvenilo ili vrućina u licu, vratu i gornjem dijelu tijela, znojenje, nesanica, bol tijekom snošaja zbog stanjivanja i gubitka vlažnosti sluznice rodnice, nervoza, tjeskoba i razdražljivost. Te tegobe ne javljaju se u svih žena, a ako se i jave privremeni su i proći će kad se tijelo prilagodi novim razinama hormona.

Savjeti koji će vam pomoći kod simptoma koji mogu pratiti menopauzu:
Odijevajte se odgovarajuće ukoliko vam se javljaju iznenadni nastupi vrućine. Ležernija i slojevita odjeća koju možete po potrebi skinuti, pomoći će kad vam postane vruće.
Kad ste kod kuće ili na nekom mjestu gdje je to moguće, umite se u hladnoj vodi ili rashladite lice vlažnim ručnikom.
Izbjegavajte kofein i alkohol jer mogu potaknuti navale vrućine.
Lokalnim nanošenjem preparata za povećanje vlažnosti sluznice rodnice, možete ublažiti neugodu i bolnost prilikom spolnih odnosa.
Pravilno i uravnoteženo se hranite i pijte dovoljno tekućine, najbolje obične vode.
Krećite se – redovito se bavite primjerenom tjelesnom aktivnošću.
U slučaju izraženijih tegoba može se primijeniti nadomjesno hormonsko liječenje, no o tome se svakako treba posavjetovati s liječnikom koji će razmotriti opasnosti i dobrobiti liječenja – jer hormonska terapija ima svoje nuspojave, a i stanja i bolesti pri kojima se ne smije uzimati.

Pripremite se za menopauzu!

Snižena razina spolnih hormona utječe na apsorpciju kalcija u kosti, a može izazvati i porast razine kolesterola u krvi. Zbog toga su žene u menopauzi izložene povećanoj opasnosti od osteoporoze i kardiovasklarnih bolesti poput ateroskleroze. Redovitom tjelesnom aktivnošću i pravilnim režimom prehrane smanjujete mogućnost nastanka tegoba i bolesti koje se mogu javiti u razdoblju prije i poslije menopauze.

OPREZ!
U razdoblju premenopauze, važno je voditi bilješke o menstrualnim krvarenjima kako bi vaš liječnik mogao utvrditi najavljuju li promjene u učestalosti i intenzitetu krvarenja neku ozbiljniju bolest.

Ako počnete krvariti nakon menopauze, odnosno nakon posljednje mjesečnice, to može uz ostalo, ukazivati na rak maternice. Potreban je ginekološki pregled. 

Autori: A. Barišin, dr.med i T.Nemeth Blažić, dr.med.

Uppt, 15.10.09.  

DARIVANJE KRVI

Detalji

Objavljeno Četvrtak, 15 Listopad 2009 23:32

Hitovi: 6394

25.LISTOPAD – DAN DOBROVOLJNIH DARIVATELJA KRVI 

DOĐIMO SVI U PETROVU 3!

Od 1953. godine svake godine se dan 25. listopada u Hrvatskoj obilježava kao Dan darivatelja krvi. Toga dana želi se zahvaliti svim darivateljima na njihovoj humanosti i plemenitosti, te podsjetiti javnost koliko je darivanje krvi važno u spašavanju ljudskih života.

25.10. posvećen je obilježavanju i promicanju dobrovoljnog davalaštva krvi u spomen na prvu organiziranu akciju informiranja o potrebi darivanja krvi i organiziranom prikupljanju krvi širom Hrvatske koja je započela 25.10.1953.g. tijekom Tjedna Crvenog križa. Od tada se u Hrvatskoj svake godine na taj datum obilježava Dan dobrovoljnih darivatelja krvi i potiče trajno organiziranje darivanja krvi.  

TKO JE DOBROVOLJNI DARIVATELJ KRVI?

Definiciju dobrovoljnog darivatelja krvi odredila je Međunarodna udruga transfuziologa (ISBN), Međunarodni Crveni križ (IFCR), Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i Europsko vijeće (Council of Europe) i prihvaćena je u svim zemljama svijeta.

Dobrovoljni darivatelj krvi je osoba koja daruje krv, plazmu ili stanične dijelove krvi po svojoj slobodnoj volji i ne prima za to nikakvu nadoknadu, ni novčanu niti na način koji se može smatrati nadomjestkom novca. Skromna uspomena (dar) i osvježenje nakon davanja krvi prihvatljivi su za dobrovoljno davalaštvo krvi.

KAKO SE DAJE KRV?

Davanje krvi je jednostavan postupak.
Svako davanje krvi uključuje provjeru zdravstvenog stanja darivatelja:
• Provjera količine željeza u krvi: brzom metodom iz kapljice krvi dobivenom laganim ubodom u jagodicu trećeg prsta.
• Kratki razgovor s liječnikom: provjera Vašeg dosadašnjeg i sadašnjeg zdravstvenog stanja.
• Liječnički pregled: uključuje provjeru krvnog tlaka i provjeru rada srca.

Nakon što je na temelju prethodnih provjera utvrđeno da darivatelj smije dati krv započinje postupak uzimanja krvi:
• Darivatelj krvi je udobno smješten na krevetu za davanje krvi.
• Iskusan zdravstveni tehničar odabire venu u lakatnoj jami i bezbolno uvodi iglu u venu.
• Igla je povezana s plastičnom vrećicom u koju se daje krv.
Postupak davanja krvi traje 8 do 12 minuta.

KOLIKO PUTA SE SMIJE DAVATI KRV?

U Hrvatskoj, muškarci darivatelji krvi smiju dati krv do 4 puta godišnje s razmakom između davanja od 3 mjeseca. Žene, darivatelji krvi smiju dati krv do 3 puta godišnje s razmakom između davanja od 4 mjeseca.

GDJE I KADA SE MOŽE DAVATI KRV?

Krv se može dati svakodnevno na organiziranim akcijama davanja krvi ili u transfuzijskoj ustanovi. Vrijeme i mjesto održanja akcija najavljuju se putem javnih glasila (novine, radio, TV), a mjesto davanja obilježeno je plakatima.

U svim transfuzijskim ustanovama krv možete davati svaki radni dan. Darivatelji krvi u Zagrebu mogu dati krv svakog dana u Hrvatskom zavodu za transfuzijsku medicinu, Petrovoj 3, od ponedjeljka do petka, od 07,30 do 18,00sati, a subotom od 07,30 do 15,00 sati.

Objavljeno:  www.hztm.hr

Autori:  dr.med. Ivana Brkić/dr.med. Andreja Barišin

Uppt,  15.10.09.

BOL - U ZAČARANOM KRUGU PSIHIČKOG I TJELESNOG

Detalji

Objavljeno Četvrtak, 15 Listopad 2009 20:11

Hitovi: 6440

17. listopad – Svjetski dan borbe protiv boli                              

O temi boli i što je bol u  OTV-emisiji «Čovjek i zdravstvena kultura», dana 10.10.2007.g. sa voditeljicom emisije i predsjednicom Udruge gđom. Sonjom Njunjić govorila je gošća i autorica ovog teksta dr. sc. Marijana Braš. 

Suvremena literatura i klinička praksa sve više upućuju na povezanost kronične boli i depresije, na neurobiologijskoj i kliničkoj raziniU novije vrijeme sve više se naglašava povezanost tijela i psihe u gotovo svim bolestima, a možda nigdje u kliničkoj medicini nije tako jasna kao kod bolesnika s kroničnom boli.

I bol ima svoju definiciju

Službena definicija boli Međunarodnog udruženja za proučavanje boli (IASP), koju je prihvatila Svjetska zdravstvena organizacija, je da je bol neugodno osjetno i emocionalno iskustvo, udruženo s aktualnim ili potencijalnim oštećenjem tkiva, ili opisano u vrijeme takvog oštećenja.   Budući da obuhvaća cijelu osobu, sa značajnim tjelesnim, emocionalnim, socijalnim i duhovnim dimenzijama u nastanku, tijeku i liječenju, u suvremenom svijetu već je nekoliko desetljeća prisutna spoznaja da je u liječenju kronične boli potreban multidisciplinarni pristup.  Stoga ne iznenađuje činjenica da su psihijatri gotovo obvezan dio multidisciplinarnog tima u centrima za liječenje boli u svijetu, te da je edukacija iz medicine boli samostalna supspecijalizacija, ali i sastavni dio specijalizacije iz psihijatrije u mnogim zemljama. 

Nove spoznaje

U svakodnevnoj kliničkoj praksi postoji značajna povezanost boli i psihičkih smetnji, pa je tako bol mogući simptom u gotovo svim psihijatrijskim poremećajima, a velik broj bolesnika s kroničnom boli ima i neku od pridruženih psihijatrijskih dijagnoza. Ta povezanost prisutna je u svim dobnim skupinama, od djetinjstva do starije dobi, s tim da svako od tih razdoblja ima svoje specifičnosti.Suvremena literatura i klinička praksa sve više upućuju na povezanost kronične boli i depresije, kako na neurobiologijskoj, tako na kliničkoj razini. Depresija je mnogo češća kod bolesnika s kroničnom boli nego u općoj populaciji, što je potvrđeno brojnim istraživanjima.

S druge strane, među vegetativnim i tjelesnim simptomima depresije, bol je na drugom mjestu, odmah nakon nesanice. Oko 50% bolesnika s kroničnom boli ima i anksiozne simptome, a oko 30 posto i  prave anksiozne poremećaje. Jednako tako, anksiozni simptomi i poremećaji povezani su s visokom razinom tjelesnih preokupacija i simptoma, pa tako i s boli. Općenito, anksiozne osobe imat će veći intenzitet boli i veća funkcionalna ograničenja u odnosu na one koje nisu anksiozne. 

U posljednje vrijeme intenzivirana su istraživanja o povezanosti kronične boli i PTSP-a (posttraumatskog stresnog poremećaja), što je važno za kliničku praksu s obzirom na velik broj bolesnika s tim poremećajem.

Tako postoji sve više spoznaja o tome da traumatski početak boli negativno utječe na karakteristike boli, korištenje zdravstvene zaštite, raspoloženje i dr.  Ponavljanje traumatskih fenomena u kroničnim bolnim stanjima dovelo je do hipoteze da neki oblici boli funkcioniraju analogno s traumatskom neurotskom simptomatologijom. Klinička praksa upućuje na to da se kronična bol i PTSP često zajedno pojavljuju, uz negativnu interakciju na tijek, ishod i liječenje svakog od njih.S obzirom na starenje populacije, važno je poznavati obilježja kronične boli kod dementnih osoba.

Demencija je sindrom uzrokovan bolešću mozga, obično kroničnog ili progresivnog tijeka, u kojem postoji višestruko oštećenje viših kortikalnih funkcija, uključujući pamćenje, mišljenje, orijentaciju, shvaćanje, računanje, sposobnost učenja, jezik i rasuđivanje.

Kod dementnih bolesnika često imamo loše liječenu bol, s tim da rizik za neodgovarajuće liječenje raste s intenzitetom demencije. Primjerice, poznato je da stariji bolesnici s karcinomom (stariji od 75 godina) dobivaju manje analgetika od mlađih, s tim da je tome pridonosilo i slabije kognitivno funkcioniranje.  

Osobe u uznapredovalom stadiju demencije s prijelomom kuka dobivaju bitno manje opijata od onih koje su kognitivno intaktne. Zanimljivi su rezultati istraživanja prema kojima je pojavnost uzimanja analgetika znatno manja kod bolesnika s Alzheimerovom demencijom od onih s vaskularnom demencijom, što se povezuje s većim oštećenjem  komunikacije kod Alzheimerove demencije. 

Važno je spomenuti da bol može biti izolirani simptom u sklopu perzistirajućeg sumanutog poremećaja, što je važno prepoznati s obzirom na terapijske intervencije. Bol kao simptom često je prisutna i kod bolesnika sa somatoformnim poremećajima, osobito kod onih s hipohondrijskim preokupacijama, kao i kod bolesnika s različitim poremećajima spavanja.  

Multidisciplinarno i sveobuhvatno 

S obzirom na to da je kronična bol psihosomatski poremećaj, psihoterapijske intervencije trebaju biti sastavni dio terapije radi smanjenja boli i pridruženih psiholoških smetnji.  Klinička praksa i rezultati brojnih istraživanja upućuju na učinkovitost psihoterapijskih intervencija u liječenju ovih bolesnika.  Uspješno liječenje kronične boli ovisi o prikladnoj primjeni terapijskih intervencija prilagođenih individualnim potrebama bolesnika.

Najbolji pristup u liječenju bolesnika s kroničnom boli svakako je multidisciplinarni, s detaljnom zajedničkom procjenom oboljeloga, formulacijom slučaja i određivanjem terapijskog plana.  

Autor:  dr. sc. Marijana Braš, dr. med., spec. psihijatar, Klinika za psihološku medicinu KBC-a Zagreb, Preuzeto sa: T-portal/časopis Vaše zdravlje/ 12.10.07.

Uppt, listopad 2009.