Zdravlje

DEBLJE NE MOŽE

Detalji

Objavljeno Nedjelja, 31 Siječanj 2010 17:58

Hitovi: 5409

Operacija – krajnja metoda  

Operativni zahvati smanjenja želuca ili postavljanja želučanog balona provode se samo kod ekstremno pretilih pacijenata s BMI-jem preko 40, odnosno viškom od 50 kilograma i više, te pacijenata s koji zbog viška kilograma imaju problema sa srcem, plućima, kostima ili mišićima. Operativno rješenje problema debljine ili tzv. barijatrija poduzima se tek nakon što mjere poput pravilne prehrane, tjelovježbe ili smanjenje unosa kalorija nisu pokazale rezultate.

Riječ je o kirurškim zahvatima kojima se smanjuje veličina želuca, odstranjuje ili premošćuje dio želuca, ili se pak postavi želučani balon. Takvim se zahvatima kilogrami uspješno gube, ali se isto tako mogu i vratiti. Iako hrvatski pacijenti već dulje vrijeme na raspolaganju imaju različite medicinske tretmane liječenja debljine, do kojih mogu uz uputnicu svog liječnika, suvišni kilogrami lako se nabacuju, a teško tope.

Hrvati su tako i prema posljednjem izvješću Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) po debljini zauzeli nezavidno šesto mjesto na svijetu, a Hrvatice nešto bolje 22. mjesto, te smo se u ukupnom svjetskom poretku plasirali na 13. mjesto.  Prekomjernu težinu ima čak 67,7 posto muškaraca i 58,2 posto žena u Hrvatskoj. Mnogi od njih su vjerojatno povremeno na dijeti, no na liječničku pomoć odluče se tek rijetki koji se ne mogu riješiti suvišnih kilograma.

Kroz prvu multidisciplinarnu Ambulantu za debljinu u KBC-u Zagreb u nešto više od godinu dana rada prošlo je više stotina pacijenata s problemom prekomjernih kilograma. Iako su uspjeli »progurati« debljinu kao novu dijagnozu koja se uspješno prepoznaje i liječi, liječnici iz te ambulante iz iskustva dobro znaju kako je riječ o kroničnoj bolesti kojoj je zapravo vrlo teško stati na kraj.  U liječenju debljine danas su, naime, dostupna su sva dostignuća moderne medicine, uključujući lijekove i operativne zahvate, ali ključno je zapravo, ali i najteže, promijeniti životne navike, upozoravaju stručnjaci.

 – U liječenju debljine ključna je promjena načina života, a to nije na liječniku, nego na pacijentu. Tamo gdje možemo medicinski intervenirati, rezultat je, nažalost, uvijek konkretniji nego kad liječenje ovisi o pacijentu – kaže endokrinolog Jozo Jelčić, voditelj ambulante.  

Promjena navika najteža 

– To ide teško, jer je promjena životnih navika dugotrajan i mukotrpan proces u kojem pacijenti trebaju stalnu kontrolu liječnika – veli naš sugovornik.

Pacijenti se u ambulanti uglavnom ne hospitaliziraju, već moraju redovito posjećivati ambulantu, barem dva puta mjesečno. Tamo nakon pregleda od liječnika dobiju redukcijsku dijetu, a uz redovite kontrole utvrđuje se napredovanje pacijenta te po potrebi određuje druga terapija.  

– Naše pacijente ne hospitaliziramo gotovo nikad, osim ako im je potrebna opsežnija obrada, ili ako dođe do pogoršanja, odnosno ako kod pacijenta treba pooštriti režim ili ga naprosto psihološki »podići« – tumači Jelčić.  

Ako liječenje koje se sastoji u uputama i psihološkoj potpori pacijentu o tome kako promijeniti stil života i kako se trajno riješiti viška kilograma, ne postigne željeni rezultat, pacijentu se daju lijekovi. Ako i to ne ide, jer postojeći lijekovi za liječenje debljine nisu jednako djelotvorni kod svih pacijenata, preporučuje se operacija želuca. Takvi su zahvati prilično rijetki, dijelom zbog visoke cijene zahvata, od oko 13.000 kuna, koju mora platiti sam pacijent jer je ne pokriva zdravstveno osiguranje HZZO-a, a dijelom zbog činjenice da ni operacija nije trajno i sigurno rješenje problema debljine.  

- Lijekovi za liječenje debljine na listi su HZZO-a, cijene su im pale, i dostupniji su pacijentima nego prije nekoliko godina jer ih danas plaćaju upola manje, ističe Jelčić. Problem je, međutim, u tome što se prema uputama proizvođača uzimaju tijekom dvije godine, a ne dulje, te što su učinkoviti tek kod svakog drugog pacijenta.  

Debljina je bolest 

– Dvije godine su skroman vremenski period u kojem oni koji imaju sreće da terapija djeluje uspijevaju smanjiti težinu, ali je upravo prestanak terapije rizični moment nakon kojeg se suvišni kilogrami često vrate – upozorava Jelčić. Isto tako, i operacija želuca ograničenog je uspjeha jer nije isključeno da će pacijent kroz nekoliko godina, uz povratak lošim navikama, vratiti i izgubljene kilograme. U liječenju debljine, zaključuje Jelčić, čarobnog štapića nema.  

U Ambulanti za debljinu zadovoljni su činjenicom što su im počeli dolaziti pacijenti koji osim debljine nemaju drugih zdravstvenih tegoba. Ranije su im dolazili isključivo zbog komplikacija debljine, kao što su dijabetes ili kardiovaskularne bolesti, a odnedavno su među pacijentima i osobe koje nemaju drugih patoloških nalaza, odnosno subjektivnih tegoba, već se jednostavno žele izliječiti se od debljine.  

– Posljedica je to svijesti da je debljina bolest, što je dobro. Ako se pacijent zapusti i ne shvaća svoju debljinu kao bolest, uslijedit će komplikacije, odnosno druge bolesti koje su posljedica debljine, kao što su dijabetes, kardiovaskularne bolesti i niz drugih poremećaja – upozorava Jelčić.  Dok se još prije 10 do 15 godina debljina nije percipirala kao zdravstveni problem, danas postaje jasno kako nije riječ samo o javnozdravstvenom, nego i o financijskom problemu koji opterećuje zdravstveni sustav.

Ako polovina stanovništva ima višak kilograma, a svaki peti je debeo, postojeći zdravstveni kapaciteti postaju nedovoljni da bi se taj problem mogao kvalitetno rješavati.  U Zagrebu više bolnica ima timove za liječenje debljine, oni se polako formiraju i u drugim gradovima, ali bi, smatraju stručnjaci, za tako masovnu bolest trebalo stvoriti mrežu ambulanti. Kako prilike u zdravstvenom sustavu to onemogućuju, liječnici pozdravljaju i otvaranje privatnih ambulanti za debljinu, koje će ipak biti rezervirane za one s dubljim džepom.  

Multidisciplinarni pristup 

Liječenjem debljine odnedavno se počela baviti privatna poliklinika Interneuron (Zagreb, Vlaška 126). Koliko pacijenti s viškom kilograma tu moraju platiti da bi smršavili, u pravilu ovisi o tome za koliko kilograma mora reducirati svoju tjelesnu masu. Prosječna cijena tretmana tijekom aktivnog trajanja programa je oko 1.800 do 2.000 kune mjesečno, što opet ovisi o procedurama koje je potrebno učiniti. 

 – U pravilu se u prvom aktu mršavi od 500 do 800 grama tjedno, i na taj način reducira 10 posto tjelesne mase. Potom slijedi pauza uz zadržavanje postignute tjelesne težine, a onda se pristupa ponovnoj redukciji od narednih 10 posto tjelesne težine, sve dok se ne postigne zadovoljavajući BMI – ističe dr. Krešimir Jergović, ravnatelj Poliklinike Interneuron.  

Pacijenti su im osobe koje imaju BMI iznad 28, a dosadašnji pacijenti u pravilu su imali BMI između 30 i 39. Indeks tjelesne mase iznad 30, koji primjerice ima osoba visoka 180 centimetara i teška 100 kilograma, smatra se granicom pretilosti, dok su i vrijednosti ispod te granice, koje se smatraju prekomjernom težinom, potencijalno opasne po zdravlje.  

Pristup liječenju debljine u privatnoj poliklinici, ističe ravnatelj Jergović, sukladan je smjernicama Hrvatskog društva za debljinu, te podrazumijeva multidisciplinarni pristup više liječnika specijalista koji utvrđuju uzroke prekomjerne težine. Zatim propišu individualnu redukcijsku dijetu, individualne treninge uz nadzor kineziologa i po potrebi farmakološku terapiju.

Kirurško se liječenje, ako je neophodno, obavlja u suradnim zdravstvenim ustanovama. 

Objava: Novi list,  16.01.2010. 

http://www.novilist.hr/Spektar/Zdrav-zivot/deblje-ne-moze.aspx

Ljerka Bratonja Martinović 

Preuzeto za Uppt,  29. siječnja 2010.

• < Prethodno
• Slijedeće >