ŠEĆERNA BOLEST TIPA 2 I DEBLJINA
III. Hrvatski kongres o debljini s međunarodnim sudjelovanjem, Opatija, 4. – 6. travnja 2008.g.
Autori: Tamara Poljičanin, dr. Željko Metelko
Ustanova: Sveučilišna klinika za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma Vuk VrhovecSažetak:
Problem šećerne boelsti tip 2 najčešće počinje s prvim količinama prekomjerno unesene energije u tijelo ili premalom tjelovježbom kojom se ta suvišna energija troši. Prevelik unos energije dovodi do ulaza energije u stanične mitohondrije, razvoja oskidativnih radikala i stvaranja mehanizma kojima se na membrani stanice stvara blok daljeg ulaska energije tzv. Inzulinska rezistencija.
Ukoliko se i dalje u tijelo unosi povećana količina energije, pohrana energije usmjerava se u masne stanice, koje se u kasnijim razdobljima diferenciraju u bijele i smeđe masne stanice. Prekomjernim nakupljanjem energije u masnim stanicima smanjuje se koičina adiponektina, a povećava se količina raznih drugih tkivnih čimbenika koji dovode do promjena na krvnim žilama, grušanja krvi, na beta stanicama Langerhansovih otočića ili endotelu.
Na temelju takvih promjena dolazi do početka razvoja kasnih komplikacija na velikim krvnim žilama, najprije na temelju poremećaja masti i povremenih postprandijalnih glikemija, iako dijagnoza šećerne bolesti još uvijek nije postavljena! Ako se pretjerani unos energije nastavi, razvija se šećerna bolest, pri čemu se u nastajanju i razvoju kasnih dijabetičkih komplikacija priključuje i kontinuirano povišena razina glukoze u krvi.
Šećerna bolest, a posebno pretilost, najznačajniji su problemi 21. stoljeća. Povećanje broja pretilih osoba, pojavljivanje pretilosti u sve mlađoj životnoj dobi, značajno utječe na povećanje broja osoba sa tipom 2 šećerne bolesti. U Hrvatskoj učestalost šećerne bolesti za populaciju iznad 18 godina procijenjena je na 9,1%, prekomjerne težine na 38,07% i debljine na 20,39%.
Mogući razlozi veće učestalosti debljine povezuju se sa činjenicama da se hranom postiže umirujući efekt, a alkoholom potencijalno relaksirajući efekt muskulature u svakodnevnim stresnim stanjima, zbog čega se svakodnevno konzumira veća količina energije od one koja je potrebna za tijelo. Tomu treba pridodati sjedelački način života, rad na kompjuterima, smanjenje tjelovježbe, te veća dostupnost hrane bogate mastima. Iako katkada malena, razlika između potrebne i konzumirane količine energije dovodi do kontinuiranog, postupnog porasta tjelesne težine.
U oko 90% osoba razvoj šećerne bolesti tipa 2 može se povezati s povišenom tjelesnom težinom. Jasnu povezanost potvrđuje i činjenica da smanjenje tjelesne težine dovodi do dramatičnog poboljšanja regulacije glikemije, koja obično traje do ponovnog porasta tjelesne težine.
Izvor: Knjiga sažetaka ,
III. Hrvatski kongres o debljini s međunarodnim sudjelovanjem, Opatija, 4. – 6. travnja 2008.g.
Izbor tekstova: Sonja Njunjić