Tjelesna aktivnost
Priča o Johnu Stephenu Akhwariju iz Tanzanije
- Detalji
- Objavljeno Nedjelja, 05 Lipanj 2011 15:32
- Napisao/la Mirela Vidovic
- Hitovi: 3941
Olimpijske igre u Mexico Citiyju 1968.g.
John Stephen Akhwari
Zadnji dan – Marathon
Možda se neki sjećaju, a neki možda samo iz novinskih naslova i članaka. Ja sam generacija koja sam 1968.g. gledala Olimpijadu u Mexico Cityju kod susjeda u crno bijeloj boji, jer u to vrijeme rijetki su imali televizore, a za dolazak i gledanje određenih emisija trajali su dogovori i par dana. Imala sam sreću i vidjela našu Đurđicu Bjedov, kako osvaja zlato u plivanju i pratila niz događaja kojih se danas i ne sjećam! U ono vrijeme sve mi je to bilo daleko i nepoznato, sport kao takav bio je samo događaj i prijenos.
No, nisam znala, da će me životni putevi tj. trke i ljubav prema sportu, podsjetiti na najvećeg moralnog pobjednika Olimpijskih igara, čovjeka koji nije osvojio ni prvo, ni drugo mjesto, nije osvojio medalju, ali je postao i ostao Kralj bez krune te davne 1968.g.
Eto, danas 43 godine nako toga, sport je postao i ostao sastavnica mog života, a ljubav prema trčanju zadnjih 25 godina (nekad više, nekad manje, ali stalo je tu)!I ovih dana, posjećujući Jarun, onako «laganini» podsjetila sam se Ahwarija i izreke da je «važno sudjelovati, a ne pobjediti» i «da trke ne dobivaju brzi, a ratove hrabri – već ustrajni».
Vangelis – Chariots of Fire (Vatrene kočije) – Tema iz filma;
A John Stephen Ahwari te je davne godine bio Kralj bez krune, čovjek koji je pobjedio nemoguće i na rubu snage i iscrpljenosti, izranjavanih nogu, 3,5 sata nakog što je pobjednik utrčao u olimpijsku arenu, šepajući stigao na cilj, uz podršku nekoliko tisuća gledatelja koji su ostali da ga dočekaju.
Stigavši, iscrpljen i slab rekao je: «Moja zemlja nije me poslala da pobijedim, već da završim utrku i stignem na cilj»!
Pripremajući newsletter i web stranicu vezano za sport i sportske aktivnosti, nisam mogla a da se ne sjetim ovog velikog trkača (i pored svih ostalih od Owensa i Abebe Bikile pa sve do današnjih dana – mlade generacije trkača kao što su Usean Bolt i Asafa Powell) i odam mu počast objavom ovog kratkog teksta – crtice njemu u čast i priznanje upornosti i ustrajnosti, što inače krasi sve trkače a osobito maratonce.
Pogledajte video – Personal Story of Courage;
I upravo, radi ovakovih mogućnosti da se podsjetimo velikih sportskih trenutaka, zahvalna sam što nam dostupnost suvremene tehnologije i interneta, i ljudi koji sakupljaju i objavljuju sve te podatke, omogućuju da se ne zaboravi!
I za kraj poslušajte Vangelisove - Vatrene kočije – oda sportu i prijateljstvu!
A ovako je bilo na 30. zagrebačkoj kros ligi u Maksimiru, 2.6.2011.
(Safet poslao filmić, hvala)!
I krešendo na kraju od meni jednog od najboljih sastava u povijesti i glazbi i pjevača za kojeg uvijek žalim što nas je prerano napustio.
RIP Freddie!!!!!
We are the champions – Queen, live;
Sportski pozdrav svima!
Uppt, 05.06.2011./Mirela
Vezani tekstovi i podsjetnik:
As he finally crossed the finish line the a cheer came from the small crowd.
When asked by a reporter why he continued running, he said simply, "My country did not send me to 5,000 miles to Mexico City to start the race. They sent me 5,000 miles to finish the race."
Akhwari finished in 3:25:27, more than an hour after the winner. 17 of the 74 competitors in the marathon that day did not finish the race. John Stephen Akhwari, bloodied and injured, was not one of them."The competition won him the title of "a King without crown".
"John Stephen Akhwari of Tanzania became internationally famous after finishing the marathon, in last place, despite a dislocated knee.
http://dailyvowelmovements.blogspot.com/2009/12/power-of-perseverance.html