Gordana

Detalji

Kategorija: Stvarne ispovjesti

Objavljeno Utorak, 30 Listopad 2007 14:37

Hitovi: 27772

MOJ PUT

Kada sam odradila dobar dio puta u rješavanju problema viška tjelesne težine, došao je letak do mene s pristupnicom Udruge za  prevenciju prekomjerne tjelesne težine. / ništa se ne dešava slučajno, samo to treba znati prepoznati/. Odmah sam odlučila to je to, i to je bilo ono što mi nedostajalo, naučiti se zdravo hraniti i početi svoj organizam drugim očima gledati.

No, da krenem od početka. Još kao djevojka bila sam stasita, jače građe, koju sam potkreplji- vala finom, kvalitetnom hranom / u tradicionalnom smislu riječi/. Uvijek sam voljela dobro pojesti, u dubini duše bila sam pravi gurman. Prije petnaest godina, pojavili su životni problemi /pred kojima nikada ne bježim/, s kojima sam se nosila dosta dobro. Međutim, pratio me je svakodnevni stres, kile su se počele gomilati, dosegla sam brojku od koje zastaje dah, tako da i nisam bila svjesna koliko sam toga lošeg radila za sebe. /bila sam pod svakodnevnim stresom, klopala bez kontrole/.

U tim periodima bilo je pokušaja mršavljenja. Na svoj način sam radila redukciju, smanjivala onu što sam najviše voljela i rezultata je bilo, ali ne za dugo, navike nisam promijenila, ostale su one stare iste. Dva do tri obroka dnevno s velikim vremenskim razmacima, zadnji obrok bio je oko 19,00 h i to je bio ručak, a ne večera, kao što je to uobičajeno. Na nesvjesnom nivou nije bilo radikalne promjene u svijesti, nezadovoljstvo je bivalo sve veće, jer su počeli i veći zdravstveni problemi.

Pojavili su se problemi s kičmom, koljenima, zglobovima, srcem. Nakon obavljenih pretraga pokazale su se povećane masnoće, povišeni tlak, s šećerom je bilo sve u redu, te završila na bolovanju od tri mjeseca / to se sve počelo dešavati početkom 2002.g./. Počela sam jačati svijest i  donosim odluku da trebam nešto učiniti ozbiljno i radikal- no za sebe. Odlučila sam se sama uhvatiti u koštac sa sobom. Znala sam da ovaj put istinski želim smršavjeti i to znati zadržati.

Shvatila sam da je jedini pravi put rješenja mog problema–promjene u stilu prehrane, promjene mojih dosadašnjih navika. Moja prva odluka bila je, odvojiti proteine od ugljikohidrata /točnije rečeno počela sam ih konzumirati odvojeno, što i danas radim/.

Prije više godina počela sam ujutro jesti voće. Kroz sve to rasla je spoznaja da u mom životu ja do sada i nisam baš bila previše prisutna, uvijek su drugi bili na prvom mjestu. Sadi mi postalo jasno da sam ja sebi najvažnija u životu, da sam odgovorna za sebe i da se želim konačno na istinski način brinuti o sebi. I tako sam počela intenzivno dolaziti u Udrugu. U njoj sam počela učiti o zdravoj prehrani, a to učenje polako je mijenjalo moj dosadašnji stil i način života. U veljači 2004.g. startala je nova grupa za redukciju tjelesne težine.Polako, strpljivo, uporno težina se smanjivala. Uz promjene u prehrani, počela sam raditi i na svojoj fizičkoj kondiciji - relaksaciji. 

 Moja intenzivnija fizička aktivnost započela je u ljeti 2002.g.jednim za mene napornim planinarskim izletom, koji je, usprkos teškom iskustvu, postao zapravo stimulans za moje kontinuirano planinarenje i druženje s prirodom.Vikendom propješačim između 15-20 km., volim hodati to mi pomaže da budem istinski bliže sebi, odatle crpim snagu za optimizam, strpljenje za dalje.Svjesna sam da sam sklona debljanju /genetika/ i da će režim zdrave prehrane koji sam usvojila u Udruzi biti za mene moj daljnji način života, i  tu nema dileme. Naravno dozvoljavam si iskorake, prihvaćam činjenicu da nisam, niti moram biti savršena i uvijek ispravna i dosljedna tom režimu, to ne doživljavam tragično, ali znam da je kontrola težine i povratak u režim za mene bitna, da je to moj izbor i iza njega stojim. Vaga je danas moja najbliža suradnica, nekoć sam je mrzila.
 

Danas sam sretna da među svojim prijateljima mogu promovirati zdrav način prehrane, koji ima odjeka, jer vidim po reakcijama i svakodnevnim pitanjima.Puna sam optimizma koji rado dijelim s drugima u Udruzi, kao i stečeno iskustvo i znanje, a sve je to moguće uz dobru volju, veliko strpljenje i potporu naše divne predsjednice.
 

 Zagreb, 01.02.2005.g.
 Gordana Čepin